Potresno pismo bolesne Sarajke dr. Sebiji Izetbegović: Gledala sam Vaš izvještaj za 2016. godinu i…

Ja sam lično neke doktore vidjela kako iznose lijekove iz Klinike. Čak sam se pitala zašto svi doktori koji prođu pored mene hodaju s ruksacima. To mi je bilo čudno. Slažem se s Vama što pravite uštede. Tako i treba. Izbaciti sve što ne valja.

Međutim, ono što je meni teško palo jeste kada ste rekli da pacijenti ukoliko nema lijeka, kupe sami sebi pa će socijalno refundirati. Ja sam onkološki pacijent i ulazim u treću godinu. Svašta sam doživjela… i preživjela.

Rekla sam sebi da ću ja to pobijediti i evo borim se još uvijek. Pitala sam sebe kako sam ja jedina u porodici dobila karcinom. Onda sam sjela i poslagala kockice.

Gospođo Sebija, kad se zaratilo, ja sam imala 17 godina i ostala sam u Sarajevu. I dan-danas. I jasno i glasno mogu reći, ubila me ova država i politika, kršenje osnovnih ljudskih prava.
Šuti i trpi.

Šutim i trpim čak i kada doktori naprave ogromnu grešku na meni. I onda šutim i molim se da ostanem živa. Otvoreno Vam kažem, ja nikad nisam bila SDA. Ja sam Bošnjakinja, ali ne SDA. Sad sam Bošnjakinja, onkološki pacijent i 100% invalid.

Da vas pitam, gospođo Sebija: hoćete li mi Vi posuditi pare da kupim lijekove ako ih na sljedećoj terapiji ne bude, pa ja Vama vratim kad mi socijalno refundira?

Gospođo Sebija, ja nemam para ni za obične lijekove protiv bolova koji su skinuti s liste, nemam para za kapi za oči jer nikad ne dobijem lijekove s liste, ja nemam para da kupim lijekove koje mi propišu drugi ljekari jer ni ti lijekovi nisu na listi. Ja nemam para da dođem na kliniku. Šta reći? Je li treba da umrem svom djetetu?

Da vas pitam, gospođo Sebija, kako biste se Vi osjećali da vam dijete doživi ovo što sam ja? Majka mi je doživjela nervni slom zbog moje bolesti, a otac, demobilisani borac, sada je penzioner i još trpi bolesti iz rova. Sada penzioner, kupi meni lijek, a ne sebi. Penzioner.

Gospođo Sebija, upitajte sebe šta biste Vi da ste na mom mjestu. Ja hoću da živim, neću da umrem.

I hoću kad dođem na Kliniku, da primim terapiju, da ne čekam po 3-4 sata. Ne interesuje ni mene ni bilo kojeg onkološkog pacijenta kako se ti lijekovi nabavljaju. Stvarno me ne interesuje i neću dopustiti da mi više iko radi o glavi. Lijekovi trebaju da budu u klinici.

Ako nema para za Klinike i lijekove, neka nam naš dobri Dino Merlin napravi još jedan humanitarni koncert, ovaj put za našu Kliniku ili da se malo obustave radovi tipa pločnika ispred Predsjedništva BiH, džamija itd. Sve za našu Kliniku. Zar je sve važnije od Klinike?

Gospođo Sebija, da li znate što liječenje od raka može učiniti za tijelo? Znate i to dobro. Ali ne znate da je najbolnije nasmijati se i ostati pozitivan!

(1034)

Potresno pismo bolesne Sarajke dr. Sebiji Izetbegović: Gledala sam Vaš izvještaj za 2016. godinu i…

| Bosna i Hercegovina, Slider, Vijesti |
About The Author
-