Nije samo Ibrahimović ‘zlatan’: Ko su poznati i uspješni Šveđani bh. korijena?!

Upravo je i njezin primjer poseban, jer se iz Švedske početkom godine vratila kako bi, kao menadžerica jedne švedske tvrtke, svoje vještine i kompetenciju primijenila u domovini. „Želim biti dio priče cirkularne migracije i pokazati da ne odlaze samo mladi iz BiH, nego da postoji i drugi smjer“, navodi Rejhan.

„Sve sam ih pored'o i rasturio, a protivnika u finalu sam ubjedljivo pobijedio. Kad sam držao pobjednički govor više puta sam naglasio svoje porijeklo, a reakcija Bosanaca i Hercegovaca koja je uslijedila bila je nešto nevjerovatno. Dobio sam na hiljade poruka, mejlova, pisama… I danas ih dobivam“, kaže Džemat, koji je prije 20-ak godina rodni Prozor zamijenio dalekom Švedskom.

O njegovim kulinarskim vještinama priče su objavljivali i švedski, i bh. mediji, kuhao je i na švedskom kraljevskom dvoru, ali i mnogim slavim osobama. Svjestan je i da se na pravi način zahvalio svom poslovnom partneru Torstenu Janssonu, ali i pokazao put mladima iz Bosne i Hercegovine koji rastu u Švedskoj – „da sve sve može i ništa nije nemoguće“.

A na pitanje postoji li mala tajna velikog majstora kuhinje, odgovara kako je velika prednost što uspijeva kombinirati dvije kulture hrane – švedsku i skandinavsku s bosanskom i balkanskom.

„Imam dvije platforme kojima mogu da se igram. Od svake uzimam samo najbolje i radim nešto unikatno, a to se na Zapadu jako cijeni. Pogotovo kad imaš svoj stil. Švedi su jako zainteresovani i vole da probaju nešto novo, pogotovo kad je hrana u pitanju“, zaključuje Džemat.

 

Kad u Švedskoj pobijediš Šveđane

Najbolje iz svoje dvije domovine – BiH i Švedske – „pokupio“ je i redatelj Goran Kapetanović. Njegov film Moja tetka u Sarajevu nominiran je bio u šest kategorija za nagradu Guldbagge, najprestižniju u Švedskoj. Dobio je nagradu za najbolju režiju, a sarajevska glumica Sadžida Šetić proglašena je najboljom glumicom u sporednoj ulozi – u konkurenciji tri švedske kolegice.

Govoreći za Al Jazeeru o svom uspjehu, Kapetanović kaže kako je „fino uvijek čuti za nekog na –ić, ko god da je iz bivše Juge, da napreduje“.

„Šveđani daju super šansu i cijene rad. Sve imaš, apsolutno iste uslove, samo izvoli i radi, trudi se i tu si. I onda kad uspiješ, naravno da možeš biti inspiracija za druge ljude. Kad vide da mi možemo uspjeti, to je dovoljan inspiracija. Samo da se ne furaju na fudbalere, jer je uvijek nekako bolje čuti kad naši postanu ljekari, učitelji, inženjeri. To treba gurati, a ne samo sport“, govori Kapetanović.

 

 

Kapetanovićev film je nominiran za nagrade u šest kategorijaUstupljeno Al Jazeeri

 

No, prisjeća se i kako sve nije bilo tako sjajno. Izbjeglički život u početku je, priča, bio nešto sasvim drugo i nešto za što njegova generacija nije bila spremna.

„I onda te 1992. godine ratni tsunami zahvati i odnese u neko selo na sjeveru Švedske sa 50 žitelja i najbližom prodavaonicom 50 kilometara daleko. Prava je borba bila da zapravo shvatiš gdje si i šta ti se dogodilo“, prisjeća se Kapetanović.

Učenje jezika mu je bilo, kako kaže, kao „odlazak u jaslice“, a sebi je na švedskom zvučao kao „neki čudni novi čovjek“. Najteže mu je bilo, priča, „naviknuti se da sve mora ispočetka“. I onda kad je shvatio da je u prvih nekoliko godina i promijenjenih 10-ak izbjegličkih kampova „sreo sve što majka može roditi“, morao se početi boriti za bolji život.

„I onda dođu škole, puno truda i učenja, moraš se dokazati da nisi samo ‘izbjeglica’, objašnjavati svoje porijeklo i da si normalan, da si čitao Dostojevskog i gledao Bergmana itd. Jako je teško bilo da se izdvojiš iz mase, jer se i ovdje generalizira kao i svuda, ali morao sam se dokazati i zapravo vratiti se na svoje“, objašnjava Kapetanović „formulu uspjeha“.

 

Priznanje za cijelu karijeru

Baš kao što je Kapetanović u svom filmu povezao BiH i Švedsku, tako je i Negra Efendić, novinarka dnevnog lista Svenska Dagbladet, ispričala priču o svom Brezovom Polju, nedaleko Brčkog, koje je morala napustiti ‘90-ih. Dobila je nagradu „Storyteller of the Year“ za knjigu reportaža Bila sam baš kao i ti (na švedskom: Jag var precis som du).

„U reportažama se [Negra Efendić] vraća svom bijegu i nesentimentalnim pogledom prikazuje dugotrajni utjecaj koji rat ima na djecu dok oživljava priče ljudi iza vijesti“, obrazložio je žiri svoju odluku.

Sama Negra kaže kako joj je nagrada „neopisiva čast“, jer predstavlja „priznanje za cjelokupni rad, ali i dokaz da je sve moguće“. U Švedsku je došla kao dijete, naučila jezik i zahvaljujući mogućnostima koje je izbjeglicama pružila ta država – uspjela.

 

Glumila na bosanskom, slavila u Švedskoj

Sarajevska glumica Sadžida Šetić kaže kako je bila jako iznenađena kad je doznala za nominaciju, a pogotovo kad je dobila nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu Gorana Kapetanovića Moja tetka u Sarajevu. Najveće švedsko filmsko priznanje dobila je u konkurenciji tri Šveđanke.

„Nagrada jeste za švedsku glumicu, film jeste švedsko-bosanska koprodukcija, glumila sam na bosanskom, ali su napravili izuzetak. Posebno raduje činjenica da nisam Šveđanka, a dobila sam nagradu“, kaže Šetić, glumica Kamernog teatra 55.

„Naravno da nije bilo lako. Mi nemamo nikog ovdje ko nam može pomoći i moramo sve sami. Morala sam raditi jako puno i, što je najvažnije, ne odustati kada je bilo teško. Često mi se javljaju ljudi, koji su kao i ja, došli u Švedsku bez ičega i morali početi od nule. Sama činjenica da su sagradili novi život ovdje i uklopili se u švedsko društvo je jedan veliki uspjeh“, kaže Efendić.

 

Švedski kralj Vedran

Svojedobno su i o košarkaškom stručnjaku Vedranu Bosniću, aktualnom izborniku švedske košarkaške reprezentacije i treneru ekipe Sodertalje Kings, koja je posljednje četiri sezone neprikosnoveni prvak, svjetski mediji pisali pod naslovima „Kako je bosanski talent postao švedski kralj“. Za vođenje ekipe švedskog prvaka prošle je godine proglašen trenerom godine.

„Svim ljudima, pa tako i u našoj zajednici, iznimno je drago za dobre rezultate u svim sferama u Švedskoj. Svakim danom dobivam punu podršku i mnogo mi znači. Svima sam zahvalan na tome. A što se tiče uspjeha, kao u svakoj organiziranoj državi, pa tako i u Švedskoj, uspjeti ili dobro kotirati je jako teško s obzirom na konkurenciju. Iako ja živim u uvjerenju da kvaliteta, rad i dosta odricanja uvijek isplivaju na površinu“, kaže Bosnić.

 

Predvodeći klub Sodertalje Kings, Bosnić je posljednje četiri sezone osvajao titule prvaka ŠvedskeUstupljeno Al Jazeeri

 

Svjestan je i kako i on, ali i drugi dobitnici prestižnih švedskih nagrada, „sigurno mogu biti primjer i motivacija drugima, ali i još više raditi da bi bili kvalitetni u svojim zanimanjima i bili bolji primjer mlađima“.

„I ono što je najbitnije – prenositi znanje i kvalitetu. Iznimno drago mi je biti dio toga“, zaključuje Bosnić.

 

Ne samo dokaz uspješne integracije

Iz organizacije APU Network napominju da većina priznanja iza sebe ima dugogodišnju i vrlo respektabilnu tradiciju, a laureati su neke od najistaknutijih osoba u javnom i društvenom životu Švedske.

„Naći se u konkurenciji za jednu od tih nagrada je već samo po sebi ogroman uspjeh, a osvojiti jednu od nagrada je dimenzija više. Činjenica da je tako veliki broj Bosanaca i Hercegovaca u jednom veoma kratkom periodu bio nominovan te osvojio navedene nagrade je dokaz rada, upornosti, marljivosti, odricanja ne samo tih ljudi nego, generalno, refleksija bosanskohercegovačke zajednice u Švedskoj“, objašnjava Dženan Karić iz APU Networka.

Po njemu, priznanja „nisu samo pokazatelji uspješne integracije, nego i razlozi za dodatno isticanje bosanskohercegovačkog identiteta“.

„Svako priznanje, koliko veliko ili malo bilo, jeste određena vrsta motivacije, ali i obaveze da se jednako dobro ili još i bolje nastavi sa radom. Siguran sam da ćemo u godinama koje dolaze još i češće čitati i slušati o nekim novim Džematima, Bosnićima, Efendićima, Kapetanovićima“, zaključuje Karić.

 

Izvor: Al Jazeera