Ispovijest napaćene majke: Zbog svega što sam prošla – mijenjam dojenje za još jedan porod!

– Da.

– I kažete da pijete antibiotike?

– Da.

– Hm. Pozvat ću dežurnu sestru. Ona je i savjetnica za dojenje.

Kad je sestra došla, postavila mi je isti set pitanja.

– Dojite li?

– Da.

– Stavljate li tople obloge…?

– Stavljam.

No prije nego je stigla do kraja, doktorica ju je prekinula:

– Ma sve je gospođa probala. Dobro je informirana. Ništa, to mlijeko svakako mora van.

Odveli su me u susjednu prostoriju gdje su nam se pridružile još dvije medicinske sestre. Na upaljenu dojku stavile su mi vruće obloge i onda počele s izdajanjem.

 

Od boli ravno u – nesvjest

Dakle, ta bol je nešto što se ne da opisati! U tom bih trenutku odmah pristala na još jedan porođaj nego da se nastavi ovo mučenje. Da nekako izdržim, dale su mi ibuprofen od 600 miligrama, no on je pomogao tek toliko da se ne onesvijestim od bolova. Nešto mlijeka su uspjele izdojiti, no uporna kvrga još je uvijek bila tu. Nakon par sati poslali su me kući uz savjet da to ‘nastavim malo masirati i izdajati’, a i antibiotik bi uskoro trebao početi djelovati.

No to se nije dogodilo. Unatoč nevjerojatnoj boli nastavila sam dojiti jer bi prestanak dojenja sada bio najgora opcija, a s masažama i izdajanjima mi je svaki dan pomagala i patronažna sestra. I dok bi ona masirala ranjenu dojku, ja bih plakala i grčevito se držala za rub stolice. Ali bolna kvrga se nije niti pomaknula.

Jedina savjetnica koju još nisam kontaktirala je ona u Domu zdravlja. Nazvala sam ju, ispričala o čemu se radi, na što me ona pitala jesam li to pokušala ‘malo izmasirati i izdojiti’. Na to sam njezino pitanje briznula u plač i rekla da ću poludjeti ako mi još samo netko spomene masiranje i izdajanje i da je to jedino što po cijele dane radim. Osim što se kljukam antibioticima i tabletama protiv bolova.

– Kakvu korist moja beba ima od ovakvog dojenja? Od mojeg mlijeka je jadničak dobio samo hrpu lijekova! I kakvo je to povezivanje ako se ja tijekom svakog dojenja umalo onesvijestim od bolova? – vikala sam preko telefona na sirotu ženu, ni krivu ni dužnu.

Ipak, strpljivo me saslušala i savjetovala da odem u bolnicu Sv. Duh u Laktacijsku ambulantu. Oni će mi sigurno znati pomoći.

 

Napokon netko od pomoći

Odmah sutradan otišla sam u ambulantu, a kad je vrlo prijazna i stručna liječnica vidjela moju sirotu dojku, samo je rekla:

– Uh, pa to je gadna upala, mastitis! Neće to ići van masiranjem. Ništa. Napravit ćemo vam ultrazvuk i poslati vas u hitnu kiruršku ambulantu, a vaše mlijeko na bakteriološku analizu. Nema druge.

Kirurg me vrlo brzo primio i napravio mi punkciju što znači da je iglom i špricom izvadio nešto upaljenog sadržaja koji je također poslao na bakteriološku analizu.

Za dva dana stigli su nalazi. Radilo se o stafilokoknoj upali protiv koje je Klavocin bio nemoćan. Dobila sam ciljani antibiotik kojeg su u apoteci morali posebno naručivati. No ona punkcija nije bila dovoljna. Dijagnosticiran je apsces dojke i morala sam ići na operaciju i to pod općom anestezijom.

Iako je operacija najgore što se može dogoditi – jer se rana ne zašiva već se ostavlja otvorenom, a vi unatoč tome morate nastaviti s izdajanjem – osjetila sam olakšanje jer sam znala da je muka došla kraju. Zahvat je trajao vrlo kratko i već za par sati bila sam kod kuće. No oporavak je bio mukotrpan i bolan, ali bila sam sretna jer sam znala da su to zadnji bolovi koje moram otrpjeti.

Na jednom od previjanja, pitala sam liječnika gdje sam ja to pogriješila i što sam napravila krivo pa da su se stvorili ovakvi problemi. Ovako mi je rekao:

– Ma niste nigdje pogriješili, samo niste imali sreće. Takve se stvari događaju. Naime, ženske dojke zapravo do kraja sazriju tek u trudnoći i tijekom dojenja. Ti mliječni kanali postanu prohodni tek kad nadođe mlijeko. No u nekim slučajevima, poput vašeg, oni nisu prohodni, možda čak niti do kraja spojeni, pa se mlijeko nakuplja, a zbog rana na bradavici dođe do infekcije i stvore se ovakvi problemi. Nemojte kriviti sebe. Sad će sve biti u redu, a moći ćete i nastaviti s dojenjem.

Nakon dva tjedna stvari su počele sjedati na svoje mjesto. Nastavila sam s dojenjem i na desnu dojku što je još uvijek bilo prilično bolno, ali je nekako išlo. No bol se s vremenom smanjivala. Uporna kvrga je i dalje bila tu, ali je bila manja i nije više toliko boljela. Liječnica iz Laktacijske ambulante mi je rekla da će s vremenom i ona potpuno nestati. Danas tako mogu reći da je dojenje ipak super, unatoč tome što nisam bila te sreće da izbjegnem sve probleme.

(130)

Ispovijest napaćene majke: Zbog svega što sam prošla – mijenjam dojenje za još jedan porod!

| Slider, Život i stil |
About The Author
-