Čovčić, optužen za zločin u Velikom parku, je Bošnjak iz Rogatice, nakon što je lažno priznao da je srušio Stari most, u “Herceg Bosni” su mu promijenili identitet!

Posebno se to odnosi na Mladena Čovčića, na početku rata pripadnika
specijalne jedinice Armije BiH kojom je zapovijedao Juka Prazina, a
kasnije, od početka 1993. godine vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Za njega se prvi put čulo kada su ga pripadnici Agencije za istragu i
zaštitu u ljeto ove godine uhapsili u Hercegovini po nalogu
Tužiteljstva za ratne zločine. Čovčić, čiji identitet tada nije
otkriven, već su mu navedeni samo inicijali, nakon jednodnevnog
pritvora kada je saslušan, pušten je na slobodu.

Portal “Slobodne Bosne” tada je objavio razgovor sa njim, također ne
navodeći njegovo puno ime i prezime. Taj smo razgovor ponovili  jučer
nakon što ga je Tužiteljstvo identificiralo kao jednog od četvorice
optuženih za zločin u Velikom parku.

 

 

HEJ, ROGATICE, RANO LJUTA

Ko je, zapravo, Mladen Čovčić, koji je po vlastitom priznanju, sa
optuženim Uzunovićem- zvanim Šokom odvezao leševe ubijenih vojnika JNA na
brdo Darivu gdje su leševi spaljeni?

Istraživanje koje je ovaj novinar zadnjih mjeseci proveo, uprkos
mnogim nejasnoćama i “rupama” koje može pojasniti jedini Čovčić,
otkrilo je jednu od najnevjerovatnijih i najpodlijih ratnih priča koju
sam čuo. A, vjerujte na riječ, čuo sam ih, i opisao nebrojeno mnogo.

Za početak, kako bi rekao Džoni Štulić “ni Mladen Čovčić nije bio
Mladen Čovčić u samom početku, i nije nužno da ostane do kraja”.
Čovčić je rođen kao Senad N. u selu Čovčić kod Rogatice. Odatle je
(is)koristio “inspiraciju” za novo prezime, a odatle mu i nadimak
“Rogatica”. Mladen-Senad, definitivno, nije jedan od ukupno 19 Hrvata
koji su godinu pred rat, prema popisu stanovništva, živjeli u
Rogatici.

Nije poznato kada je stigao u Sarajevo, da li prije, ili nakon pokolja
nad rogatičkim Bošnjacima u proljeće 1992.godine; imao je 20-ak godina
kada se priključio “Jukinim vukovima”.

Svoju (ali i ne samo svoju) ulogu u zločinu, odnosno prikrivanju
zločina u Velikom parku, Čovčić je detaljno opričao tužiteljici u tom
pedmetu Vesni Ilić.

U ratnom Sarajevu u kojem je boravio (ratovao?) do jeseni 1992. godine
Čovčić je bio nepoznat, Ili bar nije bio u najužem krugu suradnika
Generala Juke, poput Bože Šaina, Samira Kafedžića Kruške.. Kada je
Juka Prazina u jesen 1992. godine stigao na Igman iz Hrvatske gdje je
bio izmješten “u višem državnom  interesu” (izašao je u avionu
UNPROFOR-a u delegaciji Alije Izetbegovića) sklonjen da se “malo
odmori”, pridružuiju mu se desetine njegovih sarajevskih “vukova”,
među njima i Čovčić.

Boravak Prazininih “komandosa” na Igmanu obilježili su incidenti, pa i
oružani sukobi sa drugim jedinicama Armije BiH koje su se tamo već
mjesecima nalazile. Nakon što ga je, po nalogu iz Sarajeva, uhapsio
tadašnji komandant Igmana Zejnil Delalić, Prazina se definitivno
razilazi sa vrhom Armije i priprema teren za “transfer” u Hrvatsko
vijeće obrane u Mostaru. Prije prelaska u HVO, “u zimskom prelaznom
roku” 1992.-‘93., Prazina šalje svoju prethodnicu, u kojoj su bili njegovi,
kako je smatrao, najlojalniji sljedbenici Božo Šain i Senad N.,
(kasnije Čovčić).

U napadu Hrvatskog vijeća obrane na Armiju BiH u maju 1993. Prazini
su povjereni najteži zadaci, pored ostalih, napad i zauzimanje Komande
Četvrtog korpusa u zgradi “Vranica”. Pripadnicima Armije BiH, ali i
drugim Bošnjacima koji su se tu zatekli, nakon pada “Vranice” gubi se
svaki trag, sve do danas. Prazina se nakon te akcije, te hapšenja
hiljada Bošnjaka iz zapadnog dijela Mostara i dovođenja u sabirne
centre na “Veležov” stadion i zloglasni “Heliodrom” povlači i odlazi u
zapadnu Evropu. Tamo je u jesen 1993. godine ubijen u predgrađu
Brisela. Za ubistvo su optuženi pripadnici njegove pratnje,
premda ima dosta indicija da je njegovo ubistvo planirano i
financirano iz Sarajeva.

Senad-Rogatica ostao je živjeti i ratovati u Mostaru, odnosno
Hercegovini. Promijenio je identitet i postao Mladen Čovčić negdje u
vrijeme Prazinine smrti, ne ranije od 9. novembra 1993. godine. Bio je
tada pripadnik Kažnjeničke bojne iz Širokog Brijega kojom je
zapovijedao “mafijaški mistik”, intelektualac i Europejac, kasnije i
službeno ratni zločinac, Mladen Naletilić Tuta.

 

 

IZRONIT ĆE MLADEN ZA ONE ŠTO GA VOLE

Devetog novembra je, kao što je poznato, na zgražavanje cjelokupnog
civiliziranog svijeta, u Neretvu srušen Stari most. Nakon
višemjesečnog sistematskog “štemanja”, tenk sa brda Stotina je 8.
novembra krenuo u završnu operaciju rušenja spomenika svjetske
kulturne baštine nulte kategorije, a posljednji smrtonosni udarac
zadala mu je granata ispaljena prijepodne dan kasnije.

Svijet je bio zgrožen barbarstvom, osude su stizale sa svih strana.
Hrvatsko vijeće obrane odmah odbacuje svoju odgovornost za rušenje
Mosta, što je dobrim dijelom bilo istina.

Narednog jutra, 10. novembra  na hitni poziv Franje Tuđmana delegacija
“Herceg Bosne”, predvođena predsjednikom Matom Bobanom i predsjednikom
Vlade Jadrankom Prlićem odlazi u Zagreb.

Prema transkriptu iz Tuđmanovog ureda koji je korišten u Haagu na
suđenju šestorici Hrvata (Prlić, Praljak, Stojić, Ćorić, Petković,
Pušić), Mate Boban informira Tuđmana o rušenju Starog mosta u kontekstu
vremenskih prilika u Mostaru: “Bile su strašne kiše…a i toliko je
pucano prije da je sam pao”, objasnio je “meteorolog” Boban.
(Mnogo godina kasnije na suđenju u Haagu obrana generala Slobodana
Praljka izvela je svoga eksperta za terorizam, izvjesnog Jankovića iz
Srbije, koji je prevazišao i samog Bobana, objašnjavajući  da je Stari
most srušen “eksplozivom podmetnutim pod njegove noseće stubove”!?)

Bobanovoj verziji koja je prokišnjavala na sve strane ni sam Tuđman
ne vjeruje. “Neka ostane među nama, hoćemo li mi biti optuženi?” pita
diskretno delegaciju “Herceg Bosne”, pa onda još dodaje sljedeći upit:
“Kome rušenje, u vojnom pogledu, odgovara?”.

“Nama!”, kratko odgovara upitani Mate Boban i tako djelomično umiruje
hrvatskog Poglavara.

Kada hrvatski predsjednik pita hercegbosanske goste (“među njima!”)
“hoćemo li mi biti optuženi”, “mi”  su u tom pitanju država Hrvatska i
Hrvatska vojska, a ne Hrvati u “najširem smislu”).

Tenk, naime, koji je dokrajčio Stari most bio je tenk Hrvatske vojske,
posadu su sačinjavali tenkisti iz Hrvatske vojske. To u knjizi memoara
” Politika i domovina…” potvrđuje Josip Manolić, šef svih hrvatskih
obavještajaca i špijuna u zadnjih 70 godina. Manolić piše da je tenk
pripadao “Petoj gardijskoj brigadi” Hrvatske vojske, čiji je komandant
bio general Ivan Kapular.

U zvaničnoj “ratnoj biografiji” ove brigade sastavljene od Slavonaca
stoji da je cijelu 1993.godinu godinu provela na Južnoj fronti. Šta je
u topografiji (bolje rečeno-tenkografiji) Hrvatske vojske
podrazumijevala “Južna fronta”, saznajemo iz knjige još jednog
hrvatskog ratnog veterana, Janka Bobetka,  “Sve moje bitke”. Bobetko
piše kako je bio ogorčen “neučinkovitošću” Pete gardijske brigade HV-a
na bojišnici oko Gornjeg Vakufa.

Vrhovništvo “Herceg Bosne” po povratku sa roditeljskog sastanka u
Zagrebu užurbano poduzima sve mjere i radnje da odbaci svaku mogućnost
da je po Starom mostu pucao tenk Hrvatske vojske. To bi bio kapitalni
dokaz o međunarodnom karakteru/agresiji Hrvatske na Bosnu i
Hercegovinu. I Mate Boban je, u međuvremenu,  shvatio da će ispasti
kompletan idiot ako nastavi optuživati “mostarske kiše” za destrukciju
mosta.

Naređuje stoga Boban “žurnu i učinkovitu istragu” o rušenju. Ubrzo,
žurno, da učinkovitije ne može biti, istraga priznaje da je na Most
pucano iz “lokalnog” tenka Hrvatskog vijeća obrane. Utvrđen je
identitet posade koja je opsluživala “nestašni” tenk: njen zapovjednik
bio je S.N. rođen u Rogatici.

Jednim “učinkovitim” istražiteljskim plotunom tako su ubijena dva
zeca: ne samo što je “žurno” i “vjerodostojno” utvrđeno da Most nije
srušila vojska susjedne države, već lokalni domoljubi HVO-a,  nego ni
naodgovorniji za rušenje uopće nije bio Hrvat, nego “balija iz
Rogatice”.

Ubrzo je navodnom “tenkisti”, nakon što je priznao sve što nije
učinio, promijenjen identitet, dobio je dokumente na ime Mladen
Čovčić, sa kojima živi već pune 23 godine. Mladen “Rogatica” živi u
Mostaru sa ocem, ne zna se da je igdje zaposlen, ali ima dobra
primanja kao bivši branitelj. Navodno mu vojna mirovina stiže iz
Zagreba, što je zaslužio mnogo više od brojnih HVO-ovaca,
zapovjednika, bezbjednjaka, političara, ratnih zločinaca…

Navodno je Mladen Čovčić posljednjih mjeseci intenzivno radio na tome
da povrati svoj prvobitni idenitet, da ponovo postane Senad N. Koliko
će mu predstojeće suđenje za učešće u prikrivanju zločina u Velikom
parku pomoći, teško je reći.

Uglavnom,  kada ga jednoga dana budu pitali šta je radio u ratu, može
svijetla obraza odgovoriti: “Ništa posebno, prikrivao sam ratne
zločine, povoljno…”

 

(4112)



This post has been seen 33507 times.

Čovčić, optužen za zločin u Velikom parku, je Bošnjak iz Rogatice, nakon što je lažno priznao da je srušio Stari most, u “Herceg Bosni” su mu promijenili identitet!

About The Author
-